ODNOS TURIZMA I TERORIZMA - Dr Ratomir Antonović

ODNOS TURIZMA I TERORIZMA

Turizam i terorizam predstavljaju dva savremena fenomena, koji su, svaki na sebi svojstven način, značajni za savremenu društvenu zajednicu. Iako na prvi pogled deluju dijametralno suprotni, oni su međusobno povezani, jer terorizmu turizam može poslužiti kao dobro oruđe za izvršenje njegovih opasnih namera. Stoga ne čudi što su turističke destinacije ujedno mete terorističkog delovanja, a turisti žrtve terorističkih napada.

Prema podacima Svetske turističke organizacije, danas su prihodi od turizma enormno veliki i u grubo se procenjuju na oko 420 miliona američkih dolara. Udeo turizma u ukupnom bruto dohotku na globalnom nivou je oko 12 procenata, a od turizma danas u svetu živi oko 200 miliona ljudi sa svojim porodicama. S obzirom na ove činjenice, ne čudi što teroristi na meti imaju turizam kao oblast. Najpre, zbog masovnosti ljudi koji se okupljaju po turističkim centrima, ali i zbog ovih ekonomskih parametara, koje svakako žele da ugroze i ujedno finansijski destabilizuju one koji od turizma žive i prihoduju. Stoga, organizujući i priređujući vanredne situacije, koje za posledicu imaju stanje traume, šoka, velikog straha i nesigurnosti za ličnu bezbednost, teroristi postižu višestruki efekat. Pored širenja straha, što je njihov primarni cilj, oni i ekonomski destabilizuju mnoge države i pojedince.

Još u periodu hladnog rata, teroristi postaju sve više vezani za turizam i turističku delatnost, predstavljajući njenu „mračnu stranu“. Terorizam u turizmu počinje da pokazuje svoje prve manifestacije u drugoj polovini prošlog veka, kad se javljaju prvi teroristički akti na atraktivnim turističkim destinacijama. Kako je jedno od osnovnih sredstava terorizma brutalnost i masovnost žrtava, jasno je da je izvršavanje terorističkih akata na ovakvim mestima bilo idealno, jer je davalo veliki publicitet i taj gnusni čin je podizalo na još viši nivo.[1] Broj nevinih, nasumično izabranih žrtava prezentovan u elektronskim i štampanim medijima za posledicu ima porast straha od kriminala i veću zabrinutost za ličnu bezbednost. Usled toga, imidž idiličnog putovanja se povlači pred neočekivanim događajima izazvanih terorističkim napadima.

Teroristima su turističke destinacije željena meta iz više razloga. Najpre zato što se na tim mestima okuplja veliki broj ljudi različite starosne dobi i iz različitih delova sveta. Sejanje straha i nesigurnosti na teatralan način, uz maskimalnu medijsku ispraćenost predstavljaju cilj samih terorista, jer je njihov čin doživeo puni uspeh. Takođe, multinacionalnost žrtava, koji potiču iz različitih delova sveta predstavlja još jedan izazov za teroriste, jer na jednom mestu mogu da ubiju veći broj ljudi različitih nacionalnosti. Turisti se ubrajaju u tzv. meke mete zbog njihove simboličke vrednosti, s obzirom na to da su indirektni predstavnici neprijateljskih i njima ne naklonjenih zemalja.[2] Takođe, usmeravanje napada na strane državljane može da se tretira i kao posledica ograničavanja političkog izražavanja i cenzurisanja. Stoga, multinacionalnost žrtava terorističkog napada predstavlja garanciju da će se o napadu pisati i govoriti od strane više svetskih medija (ako ne i svih), jer će posledice pogađati veći broj država. Time se mogućnost zataškavanja posledica terorističkog akta ostavlja na minimalnoj mogućnosti.[3]

Napad na turiste se vrši radi ostvarivanja strateških ciljeva i postizanja „instrumentalne prednosti“ pred njihovim suparnicima na polju ekonomije i sektoru medijske ispraćenosti.[4] Među mnoštvom turista različitog porekla, sa različitih govornih područja, teroristi se lako infiltriraju i prolaze neopaženo. U turističkim grupama se lakše kreću i obavljaju određene ekonomske poslove i finansijske transakcije, a da pri tom ne privlače pažnju i izazivaju čuđenje. Na ovaj način, teroristi lakše mogu doći i do finansijskih sredstava, potrebnih za kasnija vršenja terorističkih akata. Ujedno, turisti predstavljaju i lake mete za krivično delo krađe i prevare. Svi turisti na putovanje kreću sa većom količinom novca. Tokom trajanja odmora, mere opreza se smanjuju, te su turisti lakše mete za sve vrste krađa i prevara. Ovakve akcije teroristi, i generalno, lica iz kriminalnih struktura, češće primenjuju na elitnim turističkim destinacijama, gde je struktura turista bogatija i iz viših društvenih klasa.

Povezanošću turizma i terorizma se bave mnoge naučne teorije. Prema Richterovoj teoriji, suština se nalazi u antagonizmu onih koji se zalažu za i onih koji se zalažu protiv turizma. Stranci koji dolaze radi posla, kao i turistički infrastrukturni objekti su česta meta terorizma i javljaju se kao vid otpora vladajućoj politici i društvenim elitama nad industrijom i ekonomijom jedne zemlje. Protivnici turizma ističu da se turizmom razara i uništava autohtona ekonomija i kultura i da se njima proizvodi jedino nasilje. Nasilje je izazvano sukobom različitih stilova života, jer strani turisti dolaze sa različitih područja, donoseći svoju kulturu, ideologiju i poglede na život. Često raskoš i luksuz koji turisti sebi mogu da priušte, predstavljaju nedostižni san lokalnom stanovništvu, te kod njih izaziva revolt i produbljuje njihovo nezadovoljstvo.[5]

Pored navedenih socijalnih razlika, kao uzrok terorizmu usmerenom prema turistima, treba navesti i određene kulturološke razlike. Određena ponašanja turista mogu biti u otvorenom neskladu i sukobu sa tradicionalnim kulturološkim, pa i religijskim stavovima lokalnog stanovništva. Te razlike su naročito očigledne kod zemalja sa islamskom tradicijom, gde mnoga ponašanja evropskih naroda nisu prihvatljiva i izazivaju prekor i neodobravanje. U siromašnijim zemljama, bahato i raskalašno ponašanje turista kod lokalnog stanovništva stvara utisak neokolonijalizma i određene inferiornosti.

Turisti, kao specijalna kategorija, idealno su sredstvo pomoću kojeg teroristi mogu da iskažu svoj stav na glasan način i dovoljno razumljivo za međunarodnu zajednicu. Ubistvo turista daje specijalnu poruku i to kako zbog statusnog položaja samih turista, tako i njihovog domicila, koje se uglavnom vezuje za razvijene zemlje sa prestižnom kulturom i ekonomijom. Međunarodni turisti imaju veliku vrednost jer se preko njih udara na prave mete terorizma, a to su poreci, sistemi, vlade razvijenih evropskih i svetskih država. Značaj turista u ovom kontekstu je taj, što će svako reagovati sa gnušanjem i strahom kad čuje da su meta bili nedužni ljudi koji su otišli na letovanje i odmor. Time se širi neizvesnost i nesigurnost i ljudi se odbijaju od putovanja, jer ih počinju doživljavati kao nešto opasno po njihov život.

Postoje terorističke organizacije koje su se specijalizovale da napadaju turiste. Baskijska ETA je, kako bi privukla medijsku pažnju, u periodu od 1984. do 1987. godine specijalno napadala ekskluzivne hotele i putničke agencije. O svojim namerama, ETA je uredno obaveštavala turističke agencije i ambasade mnogih razvijenih država sveta, sejući time dodatno strah i neizvesnost. Leta 1996. godine, ETA je izvršila terorističke napade na aerodrom u Barseloni i luksuzni hotel u Kosta Doradi.

 Kurdistanska radnička partija je vršila terorističke napade na turiste u Turskoj tokom 1991. godine. Sa istim pobudama kao i ETA, upućivala je pisma turističkim agencijama i ambasadama u kojima ih je odvraćala od slanja turista u Tursku uz iznošenje pretnji da će turisti biti ubijeni u terorističkim obračunima. Ova teroristička organizacija je praktikovala bombaške napade i kidnapovanja turista u Turskoj.

U Egiptu je delovala teroristička organizacija Egipatska islamska grupa (Al-Gama’at al-Islamiyya), koja se zalagala za uspostavljanje vladavine islamske države u Egiptu i svrgavanje redovno izabrane vlasti. Ova organizacija je intenzivno napadala turističke objekte u periodu od 1992. do 1995. godine, što je za posledicu imalo više desetina mrtvih turista u elitnim egipatskim letovalištima.

Kao što je već navedeno, negativan uticaj terorizma na turizam se vezuje za period hladnog rata, odnosno period buđenja tzv. islamske svesti nakon islamske revolucije. Iako se odigrala na tlu Irana 1978. godine, Islamska revolucija je imala značajan uticaj na većinu azijskih zemalja u kojima je islam vladajuća religija. Cilj revolucije je bila smena vladavine šaha Mohameda Reze Pahlavija i uspostavljanje islamske republike, predvođena verskim poglavarom, ajatolahom Homeinijem. Jedan od glavnih razloga revolucije je bilo nezadovoljstvo zbog velike Pahlavijeve povezanosti sa zapadnom kulturom, konkretno kulturom SAD i približavanja zapadnim kulturološkim i političkim obrascima. Pahlavijeva politika je za islamske revolucionare bila ekstravagantna i vesternizovana, otvoreno naklonjena bogatijim društvenim slojevima u čiju korist je vršena ekonomska i kulturološka dominacija sa jedne strane i otvorena eksploatacija siromašnih, na drugoj strani.

Ideologija islamskih revolucionara, koja je potom dobro poslužila i za potrebe islamskih terorista, bazirala se na ustanak protiv tiranije i nepravde uz klerikalno vođstvo i pod plaštom religije. Ono što predstavlja supstrat agresivne islamske ideologije je ideja “čuvanja” muslimana od nemuslimanskog življa i bespogovorna pokorenost šerijatskim zakonima i normama šerijatskog prava. Svako delovanje moralo je imati religijsko opravdanje i osnovu uz vrlo neprijateljski stav prema bilo kakvom obliku inovacija, pogotovo onih koje bi dolazile sa zapada.

Kako su turisti i sam turizam tekovina zapadne civilizacije, jasno je da je postojao izražen animozitet prema njemu i da su, samim tim, turisti bili proglašeni za legitimnu metu napada. U posmatranom periodu od 1985.  do 1998. godine, dogodilo se ukupno 70 terorističkih napada na turiste i turističke objekte u svetu. Od toga, 1994. godina je bila najlošija po turizam, jer se dogodilo najviše terorističkih napada – 11.[6]

 



[1] Kešetović, Ž. (2010), Terorizam-turizam, Revija za bezbednost, godina 4, broj 3, 233.

[2] Richter, L. (1983), “Tourism Politics and Political Science: A Case of Not So Benign Neglect”,Annals of Tourism Research, Vol. 10, No. 3, pp. 313.

[3] Milošević, M; Daničić, M. (2015), „Terorizam u Evropskoj uniji“, Bezbednosni dijalozi, 11.

[4] Detaljnije pogledati:  Richter, L and Waugh, W; L (1995)“Terrorism and tourism as logical companions”, in: Slavoj Medlik (ed.) Managing Tourism, Butterworth-Heinemann, Oxford, pp. 318.

[5] Richter, L.(1995) “Tourism Politics and Political Science: A Case of Not So Benign Neglect”, op. cit., pp. 18–19.

[6] Pizam, A; Smith, G. (2000), “Tourism and Terrorism: A Historical Analysis of Major Terrorism Acts and Their Impact on Tourism Destinations” Tourism Economics, Vol. 6, No. 2, pp. 123-138.