Istorija odnosa Srbije i SAD

Uspeh svake države, bilo velike ili male, dobrim delom određuje odnos sa najvećim silama tog doba. Dobri ili loši odnosi prave razliku između uspešne i neuspešne države. Te države, odnosno jedna država u današnjem svetu, su Sjedinjene Američke Države. Voleli to ili ne, mi živimo u svetu u kom najveći uticaj na svetske događaje i najveću moć ima jedna država – SAD. I od odnosa sa njom, zavise mnogi činioci koji će u budućnosti određivati sudbinu Srbije. Možda najviše uticaja, pored Rusije, na Srbiju i državu u kojoj su Srbi proveli veći deo 20. veka - Jugoslaviju, imale su upravo Sjedinjene Američke Države.

Iako nesrazmerne u veličini, broju stanovnika, privrednoj moći i uticaju, odnosi SAD i Srbije kroz istoriju bili su vrlo intenzivni, pogotovo u periodu postojanja Jugoslavije, a verovatno svakom neznancu koji bi ih gledao sa strane, delovalo bi neobično kvalitet odnosa dve tako nesrazmerne države, jedne super-sile, a druge male balkanske nacije. Tačnije, svakome ko ne razume talase ili njihanje krošnji od svetskih vetrova, odnosno politiku Velikih sila. Naime, postojali su zaista ozbiljni razlozgi zbog čega su srpsko-američki odnosi tokom većeg dela 20. veka bili vrlo bliski, ali i zašto su se na pragu 21. veka pokvarili.

SAD i tadašnja Kraljevina Srbija uspostavili su pune diplomatske odnose, ubrzo po međunarodnom priznanju srpske države, 1882. godine i američka ambasada je jedno od prvih stranih predstavništava u prestonici Srbije. Prvih decenija odnosi dve države, odvojenih okeanom i na dva kontinenta bili su strogo fokusirani na međusobne, vrlo slabe, privredne odnose, a najvećim delom na konzularnu pomoć retkim američkim turistima koji su posećivali Beograd, prestonicu Srbije, odnosno srpskim iseljenicima u SAD. Čak i Majski prevrat 1903. godine, američki diplomatski predstavnici u Beogradu gledali su sa dozom neverice i uzbuđenja šta se dešava u jednoj misterioznoj i za njihove pojmove egzotičnoj balkanskoj državi, Izveštavali o tome šta se dešava u Vašington, ali bez neke značajnije reakcije iz samog Stejt Departmenta.

Sve se to promenilo kada je istinski počela era globalizacije i svet prestao da bude samo predmet interesa evropskih sila, već nova, snažnija sila, posle vek i nešto samonametnute izolacije, odlučila da se pokaže svetu u punoj snazi i utiče na svetske tokove. To je ulazak SAD u Prvi svtski rat 1917. godine.

Od tog trenutka odnosi Srbije, kasnije kroz Jugoslaviju, postaju intenzivni, obojeni političkim interesom, što se sa vremenom samo ubrzavalo. Značaj ulaska SAD na svetsku scenu, a izlaska, barem privremenog sa te scene Rusije, zaglavljene u građanskom ratu i boljševičkoj revoluciji, među prvima je prepoznao i prihvatio višedecenijski glavni ruski čovek u Srbiji i premijer u više mandata – Nikola Pašić. Shvativši realnost trenutka, za govornicom izmeštene Narodne skupštine kraljevine Srbije na ostrvu Krf, sredinom 1918. godine, Pašić se poslanicima obratio rečima da “mi na Rusiju ne možemo više računati, ona je sada u svojim problemima, vrtlogu revolucije i ko zna kada će iz njih izaći. Zato sve svoje snage i napore trebamo usmeriti na postizanje što boljih odnosa sa Amerikom”. Jer Amerika je ta koja će u budućnosti najviše uticati na dobru sreću jedne države.

Pročitaj ceo tekst u PDF formatu