Do sada je bilo lako regulisati rad mašina jer one nikada nisu donosile odluku već su radile ono što im
čovek kaže, a to su radile na tačno određen način, ovako kako su konstruisane da rade. Zato je bilo lako
jer je šteta koju nanose mašine uvek bila vezivana za ljude i ljudi su bili kažnjavani za štetu koju nanose
mašine jer mašine ne mogu da razmišljaju već ljudi koji upravljaju mašinama razmišljaju da nekome ne
naprave štetu. Sada se javlja novo polje poznatije kao veštačka inteligencija koje omogućava mašinama
da same donose zaključke i reaguju u skladu sa tim zaključkom. Ono što razlikuje veštačku inteligenciju od
ostatka tehnike je sledeće: svi sistemi uvek daju isti odgovoro u odnosu na postavljen zadatak i njihov rad
je kontrolabilan od strane čoveka a odgovor koji daju je deterministički određen, veštačka inteligencija
funkcioniše na takav način da njeno proces donošenja odluka nije intiutivan čoveku i shodno tome nije ni
kontrolabilan, a rezultat koji daje je stohastički određen.
Pročitaj ceo tekst u PDF formatu