Širenje ruske propagande na Zapadnom Balkanu - Studija slučaja Srbija

Od izuzetne naučne važnosti je pravilno razlikovati termine, pojmove i grupe pojmova kako bi mogli adekvatno primeniti mehanizme zaštite u praksi. Potrebno je sagledati koji su to pojavni oblici ugružavanja, koji su nosioci i koji su ciljevi. Još uvek je živa debata o tome da li napad hibridnim dejstvom može pokrenuti mehanizme kolektivne bezbednosti. Ukoliko analiziramo ruska hibridna dejstva treba voditi računa o kapacitetu društva da se odbrani.  Hibridna dejstva su uspešna iz razloga što se ne percipiraju kao imanetna pretnja, već imaju svoje nagrizajuće i dugotrajno dejstvo. Kada već posledice hibridnog delovanja postanu uočljive u tom trenutku je već nastupila veća ili manja paraliza državnih organa i društva u celosti.

Potrebno je razgraničiti da se sve države na svetu bore za naklonost drugih. Međutim potrebno je razlikovati javnu diplomatiju od upotrebe neregularnih taktika koje se koriste da bi se uticalo na ponašanje, odluku i stavove donosioca odluka i javnog mnenja.  

Šta je hibridni rat? Termin se prvi put pojavljuje u magistraskoj tezi pukovnika Roberta Volkera 1998 godine, gde navodi da se hibridni rat je ono što leži u međuprostoru između specijalnog i konvencionalnog ratovanja (Walker, 1998). Ako rat vode zakonite i konvencionalne snage čija su dejstva ograničena humanitarnom pravom, ona možemo zaključiti da se hibridni rat vodi vojnim pravilima od strane neregularnih snaga oružanim i neoružanim sredstvima.

Pročitaj ceo tekst u PDF formatu