Strateška orijentacija ili strateška obmana

Geopolitika

Kada je Rusija pokrenula pitanje „bezbednosnih“ garancija bilo je jasno da traži povoda za napad na Ukrajinu. Od proleća 2021. Rusija je aktivno radila na pripremi napada. Uspešna kooptacija Belorusije, njena upotreba kao ruske vojne oblasti, najveće pokretanje snaga u zadnjih 40 godina bili su jasan signal da se sprema nenajavljen i brz upad u Ukrajinu.

 

Ukoliko pogledamo presek stanja zadnjih trideset godina zaključićemo da se ne mogu oružjem ispravljati propuštene istorijske šanse. Rusija upravo izabrala oružje. 30 godina je Rusija imala da izvuče istorijske pouke. Za 30 godina država od 140 miliona stanovnika i nesagledivim prirodnim bogatstvima mogla je postići mnogo. Umesto toga Rusija je vrebala svoje susede i primenjivala aktivne mere prema civilnom stanovništvu evropskih država. Postala je sve neprivlačnija za svoje susede. Ostatak Evrope je u zadnjih 30 godina postao znatno bogatiji. Rusko susedstvo, koje je pristupilo EU i NATO, 10 puta je bogatije nego što je bilo. Istovremeno NATO je postao bogatiji za 11 novih članica. Svih 11 su pristupile svojom voljom i danas predstavljaju stabilne i bogatije države nego što su bile dok su se nalazile u ruskoj vojnoj i političkoj zoni.

 

Retorička ruska kopija poznatija kao Organizacija dogovora o kolektivnoj bezbednosti ni u jednoj krizi se nije pokazala funkcionalnom, predstavlja više kompromis između članstva i straha od Rusije, a daleko je od kolektivne bezbednosti svojih čanica.. Svoju nefukncionalnost taj krnji savez je pokazao više puta. Najupečatljiviji je rat na Nagorno-Karabahu, u jeku rata Belorusija je isporučivala oružje Azerbejdžanu, a Jermenija članica ODKB-a nije dobila kodove za rusku tehniku koju poseduje. Oboren je jermenski su-25 u jermenskom vazdušnom prostoru ni Rusija ni bilo ko iz ODKB nije reagovao i pružio pomoć Jermeniji.

Danas kada Rusija vrši agresiju na Ukrajinu, niko iz ODKB-a ne učestvuje u toj agresiji niti podržava Rusku Federaciju. Slučaj Belorusije je poseban iz razloga što je Lukašenko u mafijaškom odnosu vezao svoju sudbinu za Vladimira Putina. Kao dva prestupnika čvrsto se drže zajedno ne mareći za posledice svojih porodica (naroda). Potencijal beloruskog naroda, zamenjen je za sumornu i brutalnu stvarnost, izolaciju, represiju, rat i nazadovanje.

 

Ukoliko bi došli na priču o Evroazijskoj ekonomskoj uniji možemo primetiti da je to još jedna obmana koju niko osim ruske propagande ne uzima za ozbiljnu međunarodnu organizaciju. Ekonomski potencijal ove prisilne unije ogleda se u nivou manjem od obima italijanske ekonomije. 90% ekonomskog obrta vezano je za trgovinu Rusije sa ostalim članicama. Solidarni i zajednički fondovi, razvojna pomoć i savezništvo se ne nalazi ni u tragovima. Motivacija za članstvo se ogleda u blizini ruskih tenkova, obaveštajnih timova i korupcije. Samo fond za nauku EU iznosi preko 80 milijardi eura dok je ekonomija Putinove unije 75 milijardi eura. Odsustvo elementarne solidarnosti u Putinovoj uniji najbolje se ogleda u zabrani izvoza poljoprivrednih proizvoda od 24. Februara ni članice evroazijske unije ne mogu uvoziti hranu iz Rusije. Ni glasanje u OUN ne pokazuje tračak solidarnosti sa Rusijom.

 

Ukrajina je svoju stratešku orijentaciju platila sopstvenom krvi. Ruska pretnja izrečena u januaru 2022. da se NATO vrati na 1997. godinu  izrečena je sa „nožem pod grlom“ Ukrajini. Rusija je za svoje neostavarene i prokockane godine uzela Ukrajinu kao glavnog krivca, ali i žrtvu. Direktno oružjem nastoji da utiče na politiku „otvorenih vrata“ NATO-a.

 

U regionu Zapadnog Balkana takođe je prisutno rusko destruktivno delovanje. Nakon agresije na Ukrajinu više je nego jasna ranija spremnost Rusije da iskoristi sva sredstva kako bi sprečila proširenje EU i NATO.  „Pojas neutralnih“ zemalja je ključni cilj ruske spoljne politike na Zapadnom Balkanu. Danas možemo videti kako uspešno drže u blokadi Bosnu i Hercegovinu kao i Crnu Goru. Konstantno podstičući međunacionalne i međureligijske tenzije kroz zloupotrebu istorije i organizovanu primenu aktivnih mera.

Primena aktivnih mera nije mimoišla ni Srbiju. Više decenijsko podsticanje iracionalnog straha kod građana Srbije svoj pun zamah doživljava nakon agresije na Ukrajinu. Arsenal je raznorodan. Od špartanja desničarskih grupacija ulicama Beograda u vidu demonstracije fizičke sile, do opskurnih peticija intelektualaca zabrinutih za sudbinu Rusije, a ne Srbije. Rusija se pokazala kao dobar investitor u sektor za koji je zainteresovan samo uzak krug ideološki i materijalno orijentisanih pojedinaca i organizacija. Od tolikog „bratstva“ i „zaštite“ videli smo samo opsene i balalajke. Još se u Srbiji nije rodio neko ko bi mogao da navede bar jednu rusku investiciju. Nema ni jedan novinski natpis „Ruska kompanija zapošljava 10.000 radnika“. Teško je naći bolnicu, vrtić, školu ili ulicu čiju obnovu je platila Ruska Federacija. Dok se istovremeno investira u infrastrukturu obmane i huškaju građani Srbije na svoje komšije, donatore i poslovne partnere.

 

Strateška orijentacija traži trenutak. Danas imamo više nego dovoljno argumenata gde, kako i sa kim želimo da radimo, živimo, delimo dobro i zlo, stvaramo i rastemo. Da li želimo da 21. Vek provedemo u društvu definitivnih gubtnika 20. Veka i onih koji su izolovani iz 21. Veka. Nisu oni izolovani u pričama i propagandi već vrlo jasnim i merljivim merama i radnjama. Rusko „veto“ još jedan je razbijen mit, nikada više Rusija neće ni instrumentalno biti u poziciji da zastupa srpske interese. Granica je povučena. Na kugli zemaljskoj nema države bez koje se ne može. Strateška orijentacija daće nam priliku nacionalne afirmacije, otvorenih vrata mira i stabilnosti, ekonomskog razvoja. Neko će reći da nas je Rusija „štitila“ i „branila“. Jeste, tačno. Zaštitila nas je od članstva u EU, od pomirenja i održala u mrklom snu devedesetih godina. Kosovo nam nisu vratili, NIS nazad  ne daju ni za pare , njihovi najviši zvaničnici nas vređaju i ponižavaju, a njihovi eksponenti prete i marširaju ulicama čekajući „Ujka Vanju“ da da znak!

Autor: Darko Obradović

15.05.2022.