Značaj vojno-ekonomske saradnje Beograda i Vašingtona u odbrani Zapadnog Balkana od komunizma

Medjunarodniodnosi

Iako su saveznici zajedno delovali protiv nacista za vreme drugog svetskog rata nepoverenje zapadnih država prema Rusiji je postojalo od prvih dana. Lideri demokratskih država nisu mogli zaboraviti pakt o ne napadanju Hitlera i Staljina ali ni osvajačke ambicije Moskve prema istočnoj Evropi koja je svoje pravo lice pokazala napadom na Poljsku 1939 g. i masakrom poljskih intelektualaca prilikom povlačenja. U 4 talasa deportacija Rusi su u Sibirske logore nasilno odveli oko 200 hiljada Poljaka a približno 2 miliona civila je ubijeno na teritoriji Poljske. Nažalost, drugi svetski rat doneo je razaranja i milionske žrtve koje su primorale zapadne države na saradnju sa Rusijom protiv nacista i podelu Evrope na interesne sfere nakon pobede nad nacistima.

Tadašnja Jugoslavija se odlučila za vođenje politike nezavisne od Moskve na šta je Kremlj odgovorio otvorenim pretnjama i planiranjem invazije iz susednih država u kojima je imao trupe. Kako bi sačuvali državu od Moskovskog terora, poučeni Poljskim iskustvom, političari i vojni vrh iz Beograda nakon serije intenzivnih sastanaka potpisuju ugovor o vojnoj pomoći sa SAD 1951 godine.
U tadašnju Jugoslaviju stiže 600 borbenih aviona, 1000 tenkova, 20.000 različitih vozila, radarski sistemi, 1000 topova i minobacača različitog kalibra. I tako Beograd postaje prestonica 5 najjače armije kako su nas učili u školama. I izbegava Poljski scenario.
Osim toga razorenoj zemlji stiže i pomoć od tadašnjih 600 miliona dolara ali i ogromne količine hrane kako bi narod preživeo do tada ne zabeleženu sušnu 1950/51 godinu. Zahvaljujući saradnji sa SAD. Bez ikakvih uslovljavanja. Tadašnje Američko rukovodstvo je videlo našu nameru da budemo nezavisni i jasno distancirani od onih koji vrše agresije pod izgovorom oslobođanja, od onih koji u Katinskoj šumi masakriraju civile. I pružilo nam je ruku kojom smo se izdigli iz pepela.
70 godina kasnije istorija se ponavlja i ponovo imamo ispruženu ruku iz Vašingtona.
Nekada Katinska šuma, danas Buča. Nekada Poljska danas Ukrajina. Na nama je da je prihvatimo i još jednom se izdignemo ili da dopustimo da budemo poistovećeni sa onima koji seju smrt, strah,razaranja i danas u 21 veku odvode otete civile u Sibirske gulage ili još gore da se jednog dana probudimo okupirani sa njihove strane.
Izbor je samo naš.

Autor: Ilija Životić

25.04.2022.