DIPLOMATIJA I OBAVEŠTAJNI RAD

Geopolitika

 

Obaveštajna delaObaveštajna delatnost je jedna od ključnih aktivnosti bezbednosnog aparata svake države. Da bi se suštinski razumeo koncept obaveštajne delatnosti u diplomatskim odnosima, moramo poći od samog pojma, odnosno od metoda delovanja službe. Naime, obaveštajna služba je „specijalizovana ustanova državnog aparata (izvršne vlasti) koja, u skladu sa zakonom utvrđenim delokrugom rada, sprovodi obaveštajno-informativne, obaveštajno-bezbednosne i neobaveštajne aktivnosti i subverzivne sadržaje (tajne akcije) prema vitalnim interesima i vrednostima protivnika, koristeći naučne metode i metode sticanja naučnog saznanja, kao i specifične prikupljačke metode, postupke i sredstva, u cilju ostvarenja nacionalnih interesa i očuvanja i unapređenja nacionalne bezbednosti sopstvene države“[1]. Shodno tome, uloga obaveštajnih službi je ključna u borbi protiv svakog vida ugrožavanja bezbednosti države i njenih građana. Od efikasnosti obaveštajnih službi zavisi i efikasnost same države. Zato je neophodno shvatiti koliko u stvari obaveštajne službe imaju značaj u uspostavljanju sistema bezbednosti unutar jedne države. Koncepcija obaveštajnih rada je takva da je čitav bezbednosni aparat vezan za delatnost i efikasnost obaveštajne službe. Dakle, uspešnost ostalih struktura bezbednosti zavisi upravo od obaveštajnih agencija.

Poseban značaj, obaveštajne službe imaju u diplomatiji i međunarodnim odnosima. Dakle, da bismo shvatili vezu obaveštajnih službi i diplomatije, takođe, nam je potrebno pojmovno određenje diplomatije. Diplomatija pojmovno predstavlja granu politike čiji je cilj interesovanja međusobni odnos između država: sposobnost zastupanja i zaštite interesa određene države, njenih institucija u inostranstvu, u međunarodnim odnosima, tj. vođenje spoljne politike. Reč diplomatija ima koren u grčkoj reči diploma i etimološli znači određeni akt vladara presavijen na pola.
Obaveštajni rad pre svega za cilj ima istraživanje i izučavanje oblasti od vitalnog značaja za funkcionisanje društva, odnosno države. Poseban akcenat se stavlja na izučavanje oblasti bitnih za razvoj zemlje u kojoj deluju diplomatsaki predstavnici i gde određena država nastoji da uspostavi diplomatske odnose, ukoliko ih nema.

Zasigurno, svaka nacionalna država je zatvorena i ne obelodanjuje javno svoje stavove, kao ni odluke u vezi poverljivih nacionalnih i međunarodnih pitanja. Upravo iz tog razloga neophodno je razviti čvrst bezbednosno-obaveštajni aparat, kako ne bi određene informacije  stigle do raznih špijunskih struktura u zemlji i van nje.

Dakle, nema sumnje da diplomatija zavisi od obaveštajnih službi i informacija koje dobija od obaveštajaca. Međutim, svaka informacija koja se dobije, nije informacija dok ne prođe kroz analitički deo bezbednosnog aparata. Diplomatija ima brojne koristi od obaveštajnih službi, a takođe se i obaveštajne službe koriste diplomatskim saznanjima da ostvare neke svoje ciljeve. Obaveštajni rad u diplomatskim odnosima ne treba striktno smatrati špijunažom ili aktom neprijateljstva, sve dok se poštuje odredba Bečke konvencije o diplomatskim odnosima. Naime, “poznati primeri iz istorije obaveštajne delatnosti pokazuju da su čak i prijateljske zemlje, koristile takve tehnike jedna prema drugoj da bi štitile svoju bezbednost i svoje nacionalne interese”[2]. Međutim, češći je primer neovlašćenog prikupljanja podataka i kršenja odredbe Bečke konvencije o diplomatskim odnosima. Primera radi, prema izveštajima Evropske službe za spoljne poslove, otkrivene su rasprostranjene mreže kineskih obeveštajnih agenata u Briselu. Portparol Evropske službe za spoljne poslove je izdao saopštenje zaposlenom osoblju o mogućim neprijateljskim aktivnostima Kineskih obaveštajnih službi. Prema podacima koje imamo, upravo je Brisel “prestonica” Kineskih špijunskih agenata. Naročito se stavlja akcenat na Brisel kao grad u kojem su smeštene gotovo sve evropske institucije. Takođe, zabrinjava činjenica da Kina poslednjih godina pokušava da se putem špijunskih aktivnosti infiltrira u sve značajnije svetske institucije. Poznat je slučaj iz Estonije kada je uhapšen čuveni estonski naučnik Kouts, koji je bio povezan sa estonskom vojskom i bio uključen u radi na nekoliko osetljivih projekata, a sa druge strane je vrbovan od Kineskih obaveštajnih službi i špijunirao u korist Kine. Prema navodima tužioca, Kouts je svoje usluge Kini naplatio u iznosu od 20 000 dolara i sa nekoliko luksuznih putovanja. Na drugoj strani, obaveštajne službe u svom delovanju, a posebno u diplomatskim odnosima koriste određene principe rada koji su opšteprihvaćeni i pravno legitimni. “Odredbama Bečke konvencije o diplomatskim odnosima izričito je zabranjeno mešanje diplomatskih predstavnika u unutrašnje stvari zemlje domaćina, kao i aktivnosti neovlašćenog prikupljanja podataka, što je u potpunoj suprotnosti sa funkcijom obaveštavanja dozvoljenim sredstvima, kao i principom poštovanja teritorijalnog suvereniteta. U tom smislu nedopustive su bilo kakve tajne aktivnosti u korist države odašiljača”[3]. Prekoračenje utvrđenih granica u normalnom funkcionisanju diplomatsko-konzularnik predstavnika države, odnosno, prelaženje granice obaveštavanja, predstavlja obaveštajni rad. Iako su propisane priviligije i imuniteti namenjeni garantovanju i obezbeđivanju normalnog obavljanja funkcija diplomatske misije, a i sa druge strane zaštitu integriteta države prijema, kroz istoriju, a i danas, dolazi do česte zloupotrebe istih. Podaci koje prikupe obaveštajne agencije su od vitalne važnosti za zauzimanje političkih, vojnih i ekonomskih stavova države na nacionalnom i međunarodnom nivou. Uspešnom komunikacijom između obaveštajaca i diplomatskih predstavnika, država zauzima svoj najbolji mogući položaj na međunarodnom nivou.

Jasno je da je posedovanje informacija od vitalne  važnosti za donošenje odluka u vođenju nacionalne i međunarodne politike. Danas, kada su države sve više okrenute međunarodnoj saradnji i  kada su otvorene jedne prema drugima od velikog je značaja obaveštajni rad i njegova kooperacija sa diplomatskim predstavnicima. Koliko god das u države otvorene i prijateljski nastrojene jedne prema drugima, postoje segmenti koje pokušavaju da sakriju i da na taj način sprovedu određene političke ciljeve. Diplomatski predstavnici u saradnji sa svojim obaveštajcima nastoje da doznaju što više informacija kako bi bili u što boljem položaju naspram druge države. Na kraju, valja citirati velikog Sun Cua koji kaže, “pametan vladar I mudar general pobeđuju uz pomoć valjane obaveštenosti I dobrog predviđanja.”

 

UROŠ BABIĆ



[1] Mladen Bajagić, Špijunaža u XXI veku – Savremeni obaveštajni sistemi, drugo dopunjeno izdanje, Marso, Beograd, 2010, str.23.

[2] Radojica S. Lazić, Obaveštajni rad I diplomatija, Srpska politička misao, Beograd, 2016

[3] Radojica S. Lazić, Obaveštajni rad I diplomatija, Srpska politička misao, Beograd, 2016

 

Obaveštajna delatnost je jedna od ključnih aktivnosti bezbednosnog aparata svake države. Da bi se suštinski razumeo koncept obaveštajne delatnosti u diplomatskim odnosima, moramo poći od samog pojma, odnosno od metoda delovanja službe. Naime, obaveštajna služba je „specijalizovana ustanova državnog aparata (izvršne vlasti) koja, u skladu sa zakonom utvrđenim delokrugom rada, sprovodi obaveštajno-informativne, obaveštajno-bezbednosne i neobaveštajne aktivnosti i subverzivne sadržaje (tajne akcije) prema vitalnim interesima i vrednostima protivnika, koristeći naučne metode i metode sticanja naučnog saznanja, kao i specifične prikupljačke metode, postupke i sredstva, u cilju ostvarenja nacionalnih interesa i očuvanja i unapređenja nacionalne bezbednosti sopstvene države“[1]. Shodno tome, uloga obaveštajnih službi je ključna u borbi protiv svakog vida ugrožavanja bezbednosti države i njenih građana. Od efikasnosti obaveštajnih službi zavisi i efikasnost same države. Zato je neophodno shvatiti koliko u stvari obaveštajne službe imaju značaj u uspostavljanju sistema bezbednosti unutar jedne države. Koncepcija obaveštajnih rada je takva da je čitav bezbednosni aparat vezan za delatnost i efikasnost obaveštajne službe. Dakle, uspešnost ostalih struktura bezbednosti zavisi upravo od obaveštajnih agencija.

Poseban značaj, obaveštajne službe imaju u diplomatiji i međunarodnim odnosima. Dakle, da bismo shvatili vezu obaveštajnih službi i diplomatije, takođe, nam je potrebno pojmovno određenje diplomatije. Diplomatija pojmovno predstavlja granu politike čiji je cilj interesovanja međusobni odnos između država: sposobnost zastupanja i zaštite interesa određene države, njenih institucija u inostranstvu, u međunarodnim odnosima, tj. vođenje spoljne politike. Reč diplomatija ima koren u grčkoj reči diploma i etimološli znači određeni akt vladara presavijen na pola.
Obaveštajni rad pre svega za cilj ima istraživanje i izučavanje oblasti od vitalnog značaja za funkcionisanje društva, odnosno države. Poseban akcenat se stavlja na izučavanje oblasti bitnih za razvoj zemlje u kojoj deluju diplomatsaki predstavnici i gde određena država nastoji da uspostavi diplomatske odnose, ukoliko ih nema.

Zasigurno, svaka nacionalna država je zatvorena i ne obelodanjuje javno svoje stavove, kao ni odluke u vezi poverljivih nacionalnih i međunarodnih pitanja. Upravo iz tog razloga neophodno je razviti čvrst bezbednosno-obaveštajni aparat, kako ne bi određene informacije  stigle do raznih špijunskih struktura u zemlji i van nje.

Dakle, nema sumnje da diplomatija zavisi od obaveštajnih službi i informacija koje dobija od obaveštajaca. Međutim, svaka informacija koja se dobije, nije informacija dok ne prođe kroz analitički deo bezbednosnog aparata. Diplomatija ima brojne koristi od obaveštajnih službi, a takođe se i obaveštajne službe koriste diplomatskim saznanjima da ostvare neke svoje ciljeve. Obaveštajni rad u diplomatskim odnosima ne treba striktno smatrati špijunažom ili aktom neprijateljstva, sve dok se poštuje odredba Bečke konvencije o diplomatskim odnosima. Naime, “poznati primeri iz istorije obaveštajne delatnosti pokazuju da su čak i prijateljske zemlje, koristile takve tehnike jedna prema drugoj da bi štitile svoju bezbednost i svoje nacionalne interese”[2]. Međutim, češći je primer neovlašćenog prikupljanja podataka i kršenja odredbe Bečke konvencije o diplomatskim odnosima. Primera radi, prema izveštajima Evropske službe za spoljne poslove, otkrivene su rasprostranjene mreže kineskih obeveštajnih agenata u Briselu. Portparol Evropske službe za spoljne poslove je izdao saopštenje zaposlenom osoblju o mogućim neprijateljskim aktivnostima Kineskih obaveštajnih službi. Prema podacima koje imamo, upravo je Brisel “prestonica” Kineskih špijunskih agenata. Naročito se stavlja akcenat na Brisel kao grad u kojem su smeštene gotovo sve evropske institucije. Takođe, zabrinjava činjenica da Kina poslednjih godina pokušava da se putem špijunskih aktivnosti infiltrira u sve značajnije svetske institucije. Poznat je slučaj iz Estonije kada je uhapšen čuveni estonski naučnik Kouts, koji je bio povezan sa estonskom vojskom i bio uključen u radi na nekoliko osetljivih projekata, a sa druge strane je vrbovan od Kineskih obaveštajnih službi i špijunirao u korist Kine. Prema navodima tužioca, Kouts je svoje usluge Kini naplatio u iznosu od 20 000 dolara i sa nekoliko luksuznih putovanja. Na drugoj strani, obaveštajne službe u svom delovanju, a posebno u diplomatskim odnosima koriste određene principe rada koji su opšteprihvaćeni i pravno legitimni. “Odredbama Bečke konvencije o diplomatskim odnosima izričito je zabranjeno mešanje diplomatskih predstavnika u unutrašnje stvari zemlje domaćina, kao i aktivnosti neovlašćenog prikupljanja podataka, što je u potpunoj suprotnosti sa funkcijom obaveštavanja dozvoljenim sredstvima, kao i principom poštovanja teritorijalnog suvereniteta. U tom smislu nedopustive su bilo kakve tajne aktivnosti u korist države odašiljača”[3]. Prekoračenje utvrđenih granica u normalnom funkcionisanju diplomatsko-konzularnik predstavnika države, odnosno, prelaženje granice obaveštavanja, predstavlja obaveštajni rad. Iako su propisane priviligije i imuniteti namenjeni garantovanju i obezbeđivanju normalnog obavljanja funkcija diplomatske misije, a i sa druge strane zaštitu integriteta države prijema, kroz istoriju, a i danas, dolazi do česte zloupotrebe istih. Podaci koje prikupe obaveštajne agencije su od vitalne važnosti za zauzimanje političkih, vojnih i ekonomskih stavova države na nacionalnom i međunarodnom nivou. Uspešnom komunikacijom između obaveštajaca i diplomatskih predstavnika, država zauzima svoj najbolji mogući položaj na međunarodnom nivou.

Jasno je da je posedovanje informacija od vitalne  važnosti za donošenje odluka u vođenju nacionalne i međunarodne politike. Danas, kada su države sve više okrenute međunarodnoj saradnji i  kada su otvorene jedne prema drugima od velikog je značaja obaveštajni rad i njegova kooperacija sa diplomatskim predstavnicima. Koliko god das u države otvorene i prijateljski nastrojene jedne prema drugima, postoje segmenti koje pokušavaju da sakriju i da na taj način sprovedu određene političke ciljeve. Diplomatski predstavnici u saradnji sa svojim obaveštajcima nastoje da doznaju što više informacija kako bi bili u što boljem položaju naspram druge države. Na kraju, valja citirati velikog Sun Cua koji kaže, “pametan vladar I mudar general pobeđuju uz pomoć valjane obaveštenosti I dobrog predviđanja.”

 

 



[1] Mladen Bajagić, Špijunaža u XXI veku – Savremeni obaveštajni sistemi, drugo dopunjeno izdanje, Marso, Beograd, 2010, str.23.

[2] Radojica S. Lazić, Obaveštajni rad I diplomatija, Srpska politička misao, Beograd, 2016

[3] Radojica S. Lazić, Obaveštajni rad I diplomatija, Srpska politička misao, Beograd, 2016

Autor: Uroš Babić

23.02.2022.