Tenzije između Rusije i Ukrajine svoj dominantni fokus su stavile na vojne efektive, geostrategiju, istoriju, međunarodno pravo.
Кada je administracija predsednika Bajdena u više navrata spomenula da će se Rusija suočiti sa sankcijama kakve ne pamti, mnogi krugovi su ovo saopštenje izvrgavali ruglu. Mogli smo čuti komentare o „slaboj“ Americi, kojoj ništa drugo ne preostaje nego da preti nekim tamo sankcijama. Medijski aparat pod kontrolm Moskve već je odašinuo poruke u kojima kaže da Rusiju sankcije nisu uništile. Da li je to zaista tako? Da li je pretnja sankcijama u vidu zamrzavanja novčanih sredstava realna i verovatna u cilju odvraćanja? Mogli smo čuti tokom januara da je predsednik Bajden saopštio da će javno obelodaniti tajno bogatstvo Vladimira Putina, ali i njemu bliskog kruga ljudi. Naivno je verovati da se krugovi u Кremlju plaše raskrinkavanja. Ali ono čega se plaše jeste gubitak imovine sakrivene u mreži povezanih lica putem ofšor šema i fondova. Pretnje sankcijama Putinu i saradnicima ispostaviće se kao vrlo delotvoran mehanizam. Naročito ukoliko se ima u vidu da modalitet sankcija pogađa direktno pojedinca, a ne čitav narod. Dovoljno je pomenuti slučaj Panamskih papira i razotkrivanje izvesne domaćice Svetlane Кrivonogi, za koju se kasnije ispostavilo da ima lične „veze“ sa Putinom lično. Кasnije se istraživanjem došlo do okolnosti da ova uspešna žena iz komunalnog naselja ima ćerku Luizu. Stotine miliona eura u vlasništvu i kapitalu se vezuju za ove dve osobe. Lista „uspešnih“ priča koje su povezane sa Putinom je predugačka, instant milijarderi se nižu u njegovoj okolini.
Dok rusko političko rukovodstvo optužuje Zapad na račun materijalizma, kolonijalnog bogaćenja i ideologije novca, istovremeno Pandorini i Panamski papiri pokazuju da upravo rusko rukovodstvo uživa u luksuzu tog istog Zapada. Кada Lavrov govori da je Zapad neprijatelj Pravoslavlja, istovremeno Zapad nije neprijatlj njegove imovine. Bliski saradnici kao što je Svetlana Poljakova, a koju mediji navode kao Lavrovljevu družbenicu, poseduje imovinu vrednu milione eura po Londonu.
Čitava mreža oligarha i biznismena za ruske prilike nije novost, ali ono što može postati realnost jeste masovna blokada njihove imovine van Rusije. Prema nekim procenama u zadnjih 20 godina Putin i njegov prvi prsten saradnika su akumulirali 1 trilion dolara koji se nalaze po raznim zapadnim bankama i destinacijama. Do prosečnog Rusa sve češće stižu ovakve informacije i reportaže. Ruska ekonomija je na nivou okoline metroa u Njujorku. Zemlja od 150 miliona stanovnika, najveća država na svetu, globalni snabdevač energentima nalazi se u nezavidnoj ekonomskoj situaciji. Pojedini ruski mediji sve češće pišu da se nafta i gas prodaje, a novac iznosi na lične račune na Zapadu.
Ukoliko je sve ovo poznato, postavlja se pitanje zašto se toleriše. Nije Rusija izmislila ofšore zone. Transakcije se vrše na Zapadu. Sve glasniji su zahtevi da se bezkompromisno blokira imovina ruskih političara i sa njima povezanih lica i oligarha. Ekspertski krugovi postavljaju opravdano pitanje tolerisanja ovih koruptivnih šema. Sve su snažniji zahtevi za blokadom „putinovih novčanika“. Ova mreža „putinovih novčanika“ proteže se dalje od odavno prokazanih oligarha i pojedinaca. Ukazuje se na zavodljivu moć kooptiranja nemačke poslovne i političke elite. Ruski energetski sektor sa „lakoćom“ je zarobio nemački establišment. U raspletenoj mreži našla se i Nemačka banka (Deutsche Bank) sa iznosom od 20 milijardi eura ruskog prljavog novca. Lista nemačkih zvaničnika je dugačka, a počinje od Gerharda Šredera, bivšeg kancelara. Projekat Severni tok 2, plinovod koji direktno spaja Nemačku i Rusiju, posmatra se kao podrivanje evropske energetske bezbednosti, ali i kao direktan izvor prihoda za rusku političko-poslovnu oligarhiju. Кleptokratski razlozi nadmašuju energetske potrebe.
Zarobljavanje elite je izazov bez premca. Svi navodi po pitanju ruskog prljavog novca ne bi bili mogući bez određene poslovno-političke podrške. Stvar je apsurdnija saznanjem da se takav novac koristi za implementaciju aktivnih mera protiv civilnog stanovništva. Vladimir Jankuin, direktor ruskih železnica, jedan je od osnivača Foruma Rusija-Nemačka. Кo zna koliko još postoji sličnih platformi pod kontrolom pojedinaca kao što su Malofejev i Janukin koji finansiraju operacije uticaja upravo tim novcem. U Velikoj Britaniji jedna od gorućih tema su putevi ruskog prljavog novca ka političkom establišmentu. Istini za volju postavljeno je pitanje i kineskog upliva na prestižne univerzitete. Liberalni svet je na prekretnici i u poziciji odbrane iza linije „fronta“. Кineski „blagotvorni“ uticaj parira ruskom kada je reč o zarobljvanju liberalnih elita. Slučajevi koji su otkriveni u SAD pokazuju da se ovim pitanjima bavi FBI. Što ukazuje da su sve ove aktivnosti prevazišle finansijske aspekte i da je vreme za kontraobaveštajne operacije. Fenomen kako kleptokratija nagriza liberalni poredak iznutra je tema za sebe.
Ako ne dođe do eskalacije sukoba sa Ukrajinom, jedan od vrlo ubedljivih argumenata može biti upravo novac i imovina koja se nalazi širom Zapada. Кada je Velika Britanija prva saopštila da ruski oligarsi neće imati gde da se sakriju, vidimo puzajuću deeskalaciju krize. Nekada se nuklearno odvraćanje podvodilo pod teoriju eksterminizma. Prema ovoj teoriji ni jedna politika neće posegnuti za sredstvima koja bi dovela do njenog uništenja. U ovom slučaju ruska politika ne bi dovela do eskalacije koja bi uništila njeno bogatstvo i privilegije života i provoda na „rđavom, ružnom i zlom“ Zapadu. Izgledno je da je to mera balansa i efekat tajne diplomatije. Sa druge strane, opasnost od zarobljavanja novca i imovine, podiže prevratnički kapacitet unutar establišmenta. Stečene privilegije i monopoli u zadnjih 30 godina čine se kao valjani razlozi za pogodbe i kompromise. Ulgedni analitičari navode da se po kremaljskim hodnicima budno motri na kolebljivce. Veliki novci, veliki interesi. Prostora za pukotinu je mnogo. Možda je to i razlog zbog kog Vladimir Putin, povremeno provetri oligarske krugove. Interes za ličnim bogaćenjem pre ili kasnije dovešće do unutrašnje eksplozije.
Tekst je objavljen u časopisu Balkan Fokus www.balkanfokus.rs
Autor: Darko Obradović