Diplomatski bojkot olimpijade u Pekingu početak izolacije ili konfrontacije?

Medjunarodniodnosi

Najava da će vodeće demokratije sveta na čelu sa SAD diplomatski bojkotovati olimpijadu u Pekingu prolazi vrlo tiho u domaćoj javnosti. Odluku su do sada donele SAD, Australija, Velika Britanija, Kanada, Novi Zeland I Litvanija. Zvanični Peking je reagovao saopštenjem da se na takav način krši apolitičnost u sportu.

Isticanje o neutralnosti u sportu je svakako poželjno, ali nije tako u praksi. Sama NR Kina je bojkotovala Olimpijske igre punih 20 godina, od 1960-1980 godine.

Svaka država nastoji da se predstavi u najboljem svetlu. Prvi kineski pohod za organizacijom olimpijskih igara bio je 1993. godine. Zbog događaja od 1989.godine olimpijski komitet nije odobrio ovu nominaciju. Slična je situacija I danas 2022. Za razliku od 1993. godine. Danas Kina poseduje poluge pritiska na međunarodne organizacije kao I na države. Kroz mrežu kredita iz inicijative “Pojas I put” u poziciji je da blagotvorno, u svom interesu, utiče na države dužnike.

Preko 180 organizacija za ljudska prava pozvale su svoje države I vlade da bojkotuju Olimpijske Igre. Svoje zahteve baštine u stavu da ne treba davati legitimitet režimu koji otvoreno krši ljudska prava.

Države koje diplomatski bojkotuju Olimpijadu među prvima su pružile dokaze o sistematskom kršenju ljudskih prava u drugoj ekonomiji sveta. Mnoge kompanije su već povukle svoje proizvodne kapacitete kako se I same ne bi našle na sankcijama zbog eksploatacije robovskog ljudskog rada. Pored krajnje upitnih standarda rada, postavlja se I pitanje  položaja Ujgura. Ova muslimanska manjina koja živi u zapadnoj provinciji Ksin Jang izložena je sistematskom progonu. Prema izveštajima državnih I međunarodnih tela od 2017. godine million Ujgura je internirano u logore. Prema satelitskim snimcima samo u severo-zapadnoj kineskoj provinciji Ksin Jang se nalazi 85 logora. Zvanični Peking koncentracione logore naziva logirima za “re-edukaciju” od radikalizacije kao I radi postizanja reintegracije kroz nastavu pisanog I govornog kineskog jezika. Prema izveštajima Ujguri bez ikakve optužnice odvode se I  završavaju u kampovima.

Istorijski kontekst je poprilično zanimljiv, ukoliko znamo da je oblast Ksin Jang  aneksirana od strane Kine 1884. i  istočni Turkestan je preimenovan u Ksin Jang što u prevodu znači “nova teritorija”.

Kršenje ljudskih prava u Kini ne odnosi se samo na Ujgure, Kazake, Tadžike, Uzbeke I Kirgize, već je torturi I hapšenju izložen I narod Han, koji čini većinsko stanovništvo u Kini. Putem prikrivenih softvera I aplikacija KP Kine kroz ministarstvo bezbednosti nadzire građane. Nadzor se odvija putem kontrole u pogledu poželjnog komentarisanja državnih odluka I lokalnih politika. Ovakva pojava samocenzure prisutna je u svim slojevima društva. U prvim danima korone zbog “prihvatljivog” stava mnogi lekari I institucije nisu reagovale u punom kapacitetu. Lekari koji su svojim upozorenjima odstupali od zvaničnog narativa završili su na ispitivanjima I bili privedeni, a nekima se izgubio svaki trag.

Kina je potpisnica Konvencije protiv torture I nečevočnog ili degradirajućeg tretmana ili kazne I Međunarodne konvencije o eliminisanju svih formi rasne diskriminacije. Mnogi navode da kršenje ovih konvencija potpada pod Glavu 7 Povelje OUN ali I Glavu 5. Naravno zbog prava veta koje poseduje Kina u SB OUN, teško je očekivati da se kroz format Saveta Bezbednosti ova pitanja mogu razrešiti. Pojedine pravne analize nude različita rešenja.

Razlozi za diplomatski bojkot pronalaze se I u drugim aspektima, kao što je transparentnost. Svet još uvek nije saznao kako je izbila pandemija u Vuhanu, ali nije saznao ni zašto nisu preduzete sve neophodne mere u prvim danima pandemije. Na takav način prekršena su bar dva međunarodna propisa kada se govori o sprečavanju širenja zaraznih bolesti. U svrhu promocije idealne slike, kineske vlasti su zabranile stranim dopisnicima da putuju po državi I oko olimpijskih objekata, ograničili su pristup običnim građanima. Izdate su specijalne instrukcije stanovništvu kako da se “ponaša” pre I za vreme olimpijskih igara kako bi pokazali civilizovanu I valjanu sliku Kine ostatku planete.

 

Cilj olimpijskih igara 2022. godine nije toliko pitanje imidža kao 2008. Godine, već je pitanje nadmoći nad Zapadom kao I legitimizacija politike sa kineskim karakteristikama. Informacija da zaraza hara I samim Pekingom narušava ovu idealnu sliku superiornosti kineskog modela. Pod dvadesetčetvoročasovnim lokdaunom nalazi se desetina miliona stanovnika. Olimpijski mehur slama se pod propašću politike nula-kovid. Masovno testiranje I karantini najbolji su demanti da se Kina za 3 meseca rešila korone, što  teorijski nije moguće.  Retki objavljeni izveštaji I fotografije na društvenim mrežama pokazuju primenu totalnih mera kontrole kretanja stanovništva, internet je zasut objavama građana da im nije dozvoljeno da napuste svoj dom. Loši uslovi kineskog zdravstva, efikasnost vakcine kao I potreba kompletne društvene kontrole pred vlasti u Pekingu su postavile nepremostiv izazov. Olimpijada će proći bez publike, karte se ne mogu kupiti, zagarantovano je prisustvo unapred selektovanih statista koji će imitirati publiku.

Političke posledice ovog diplomatskog bojkota neće biti značajne jer sva je prilika da te informacije neće doći do prosečnog Kineza. Što se tiče diverzifikacije snabdevanja, sva je prilika da će mnoge države potražiti alternativne dobavljače iz razloga što će biti uvedene dodatne takse, na nivou EU, za sve proizvode koji potiču iz robovskog rada. Finasijska poluga pritiska je I suviše jaka, te je sva prilika da će države koje su deo incijative “Pojas I put” još dugo vremena biti zavisne od Kine kako u političkim stvarima, tako I u ekonomskim. Zahtevi za usaglašavnjem politike sa Kinom, mogu imati negativne posledice na države kandidate za članstvo u EU. 

 

 

 

Autor: Darko Obradović

31.01.2022.