Da li je energetika oružje za asimetrična dejstva. Mogu li međudržavne protivurečnosti nadjačati
ekonomske interese. Kako izgleda evropska gasna kriza I ko je ko u toj krizi.
Hibridna dejstva nisu novost. Nove su definicije I pojavni oblici. Godinama se u ekspertskim krugovima
ukazivalo na opasnost hibridnih dejstava. Danas se o hibridnim dejstvima otvoreno govori sa državnih
pozicija. Hibridne pretnje su uvrštene u strategije nacionalne bezbednosti. Ono što hibridnu pretnju čini
učinkovitom je okolnost da se takva dejstva vode šahovskom logikom-predviđanjem poteza.
Salgedavanje hibridnih opasnosti je sastavni deo evropske bezbednosne I odbrambene politike.
Efikasnonst hibridnog dejstva se pre svega ogleda u vojnom principu male snage, mala sredstva, velika
šteta neprijatelju. Poligon za hibridna dejstva mogu biti društvene protivurečnosti, religija, tradicija,
mediji, društevene mreže. Pa I migranti I energetika. Ono što hibridno dejstvo čini opasnim jeste to što
se ne koriste konvencionalna sredstva I masovna upotreba vojne sile, ali se dejstvom upravlja na osnovu
vojnih principa od strane obaveštajne službe.
KGB a danas FSB I SVR su do savršenstva doveli primenu svog koncepta “ideološke subverzije”.
Migrantska kriza predstavlja opravdan bezbednosni rizik koji je do sada od kreatora bezbednosne
politike EU ocenjen kao upravljiv. Istovremeno imamo proliferaciju dezinformacija vezanih za
migrantsku krizu. Do sada su plasrani milioni lažnih sadržaja koji ukazuju na globalne zavere, nasilnu
promenu hrišćanskog karaktera Evrope uz obilje antisemitskih ispada I teroija zavera. Širenje
ksenofobnih sadržaja postalo je prijemčivo za desničarske pokrete širom EU. Veštačkoj migrantskoj krizi
je prethodila već započeta evropska energetska kriza poznatija kao gasna kriza, o čemu će biti reči u
nastavku.
Povodom esklacije migrantske krize na Istoku EU imali smo I saopštenje od strane portparola
ministarstva spoljnih poslova Ruske Federacije Marije Zaharov koja je izjavila :
“Sada bi poljski političari, koji kunu Lukašenka i optužuju Minsk zbog problema sa migrantima iz Iraka,
trebalo da se sete da je Varšava aktivno učestvovala u devastiranju Iraka - napisala je Zaharova na
Telegram kanalu.
Ona je podsetila da je više od 2.000 poljskih vojnika tada upalo u tu zemlju sa ciljem da „uspostave
demokratiju“.
- Zašto onda ne prihvatiti danas barem isti broj ‘zahvalnih Iračana’ čiji preci nisu maštali o takvom životu,
dok su živeli u sopstvenoj zemlji, pre nego što su upali besramni demokratizatori - dodala je Zaharova 1 .”
Ovu tvrdnju možemo klasifikovati kao dezinformaciju metodom vankontekstualizacije.
Gasna kriza takođe nije lišena dezinformacija u kontekstu snabdevanja gasom od strane Ruske
Federacije. U velikoj meri gasna kriza je inicirana I uslovljena sporom oko Severnog toka 2, odustvo
licenciranja Severnog toka 2 sprečava Rusku Federaciju da primeni energetsku ucenu prema Poljskoj I
Ukrajini. Dokle god nema alternative u vidu Severnog toka 2, Rusija ne može da rizikuje da ostane bez prihoda.
Kao ekonomija jednog proizvoda- nafte i gasa u velikoj meri je u zavisnom položaju od prodaje
istih. A sve manje je u prilici da bira kupce, naročito najveće potrošače.
Pregled situacije u pogledu snabdevanja EU gasom
Ko su snabdevači EU gasom, koja je njihova struktura I količina. Da li su opravdane teze da EU ne može
bez ruskog gasa?
Zavisnost EU od gasa kao energenta u 2020.godini je iznosila 83%, što je smanjenje od 6% u odnosu na 2019.
Tabela-1 2 prikazuje uvoz prirodnog gasa prema državi porekla u periodu 2019-2020. godine iz koje se vidi
da poprilična diverzifikacija snabdevanja gasom prema procentualnom učešću država. Vidimo da je
Rusija drugi snabdevač po veličini odnosno 23% u 2020. na to treba dodati količine posredno preko
Ukrajine I dobiće se do 40%. U narednoj tabeli-2 možemo videte unutrašnju potrošnju gasa unutar
članica EU.
Iz pregleda Tabele-2 vidimo geoekonomski interes za izgradnju Severnog Toka 2. EU koristi 40% gasa za proizvodnju toplotne energije.
Kapaciteti glavnih gasovoda koji snabdevaju Evropsku Uniju iz Ruske Federacije:
Ukrajina- 32 milijardi kubnih metara
Severni Tok – 27,5 milijardi kubnih metara
Severni Tok 2- 27,5 milijardi kubnih metara
Turski tok- 31,5 milijardi kubnih metara
Jamal-Evropa- 32,9 milijardi kubnih metara
Rusija kao ekonomija jednog proizvoda-gasa u velikoj je potrazi za održavanjem postojećih i osvajanjem
novih tržišta i ugovaranjem novih količina. Logika ponude i potražnje utiče na cenu i kvalitet. Upravo
diverzifikacija snabdevanja gasom Rusiju stavlja u poziciju da deluje proaktivno u cilju održavanja
monopolističkog položaja sa statusom privilegovanog snabdevača. Energetika je neodvojiva od
bezbednosti, u slučaju nafte i gasa govori se o strateškim proizvodima, a samim tim o kategorijama
nacionalne bezbednosti. Energetska bezbednost je nacionalna bezbednost. Ukoliko se govori o
nacionalnoj bezbednosti u obzir se moraju uzeti geopolitičke okolnosti. Geopolitička situacija u Evropi
odražava jasnu podelu država prema baznim političkim principima kao što je demokratija, sloboda
tržišta, roba i kapitala. Što znači da je Evropski kontinent poprilično podeljen na polove. Jedan pol su
države članice NATO i EU dok sa druge strane se nalaze Rusija i Belorusija. Linija Baltik-Crno More je
jedinstveno povučena, čak ni neutralna Švajcarska nije neutralna od vrednosti „zapadnih“ vrednosti. Kao
što ni Finska i ako nije članica NATO-a nije neutralna u odnosu na zajedničku spoljnu i bezbednosnu
politiku EU. U ovakvom geopolitičkom preseku i objektivnoj ekonomskoj potrebi Rusiji kao gubitniku
Hladnog Rata preostalo je da balansira između rivalizma i sistemskog partnerstva. Situacija između
Rusije i Zapada se od konstruktivnog rivalizma i sistemskog partnerstva preokrenula u otvoreno
neprijateljstvo nakon okupacije Krima. 2014.godina je prelomna. Ruska hibridna dejstva u neposrednom
okruženju su vrlo brzo rezultovala oružanim agresijama. Pre svega prvo u Gruziji i zatim u Ukrajini.
Ukoliko imamo u vidu da su hibridna dejstva karakter ruskog spoljnopolitičkog nastupa, pitanja
energetike se ne mogu razmatrati mimo tih okvira.
Hibridna dejstva kao oblik neoružanog ugružavanja podrazumevaju upotrebu neoružanih pojava i
porcesa kao oružja. Snabdevanje energijom nije oružje samo po sebi, ali pošto je energetika krtična
infrastruktura, bilo kakav poremećaj u funkcionisanju mogao bi da izazove društvenu štetu-materijalnu.
Ugrožavanjem kritične infrastrukture dovodi se u pitanje elementarno funkcionisanje države. Iz ovih
razloga pitanje energetike je postalo pitanje nacionalne bezbednosti te u takvom kontekstu se moraju
razmatrati pravci snabdevanja i posledica u slučaju poremećaja u funkcionisanja.
EU kao celina ima jedinstveni subjektivitet u geopolitičkom nastupu. Diverzifikacija izvora snabdevanja i
njihove rute su ključne kako bi se obezbedili sigurni i pristupačni energenti.
U kontekstu okupacije Krima postavljeno je pitanje „pouzdanosti“ tranzitne rute kroz Ukrajinu. Ova ruta
ima kapacitet 32 milijarde kubnih metara. I snabdeva EU kroz Mađarsku. Izgradnja Severnog Toka 2
predstavlja vid direktnog snabdevanja iz Ruske Federacije sa godišnjim kapacitetom od 55 milijardi
kubnih metara. Severni tok 2 kao direktna linija snabdevanja predstavlja alternativni pravac koji
tendenciozno zaobilazi nacionalne gasne operatere dok sa druge strane predstavlja mogućnost da Rusija
„osuši“ krak koji ide kroz Ukrajinu. Sama eliminacija Ukrajine kao tranzitne rute otvara mogućnost
otvorene vojne invazije, bez opasnosti da EU ostane bez snabdevanja, a samim tim bez dodatne
motivacije za odbranu Ukrajine. Ovakav nastup je na vreme označen kao korišćenje energetike kao
geopolitičke poluge pritiska, a samim tim i iznuđivanja političkih ustupaka.
Izazov je kako pronaći meru između ekonomije i politike. Da li je moguće odvojiti ovo dvoje, da li su
ekonomski odnosi i politički odnosi? Moraju li politički odnosi biti i ekonomski, odnosno da li ekonomski
odnosi mogu diktirati političke odluke. U slučaju kineske inicijative „Pojas i Put“ nedvosmislena je veza
između kredita i implementacije političkih odluka. Većina korisnika kineskih kredita izbegava
međunarodni angažman po pitanju univerzalnih pitanja kao što je genocid nad Ujgurima ili razvijanje
političko-ekonomskih veza sa Tajvanom.
Na početku ove analize izneli smo podatke po pogledu procentualne zavisnosti od ruskog gasa. Uspešna
diverzifikacija izvora koju su sprovele države EU dala im je nezavisniju poziciju prilikom donošenja
političkih odluka po pitanju okupacije Krima, pokušaja ubistva Navaljnog kao i osude ubistva Litvinjenka.
Globalni procesi, ponuda i potražnja nameću potrebu trgovinske saradnje, ali kada se dođe na teren
nacionalne bezbednosti nekad je i skuplja alternativa investicija u političku i ekonomsku nezavisnost.
Upotreba gasa kao „oružja“ nije novost, 2009. je gas upotrebljen kao mehanizam pritiska na Ukrajinu.
Skorašnji slučaj je Moldavija koja je 80% zavisna od separatista iz Pridnjestrovlja, nova proevropska vlast
u Moldaviji suočena je sa novim ciklusom pritisaka. Na ovim primerima vidimo da uslovi snabdevanja i
cene gasa predstavljaju delotvornu polugu pritiska i dovođenja suverenosti država u pitanje. Teško je
govoriti o suverenosti ukoliko vam je stopirana ekonomija.
Gasprom kao alat spoljne politike Kremlja
Gasprom je javna deoničarska komapnija vrednosti 120 milijardi dolara, sa kontrolnim paketom akcija
Vlade Ruske Federacije. I ako Gasprom ima potrebu da uveća svoj profit putem izvoza i kao dominatnu
poziciju snabdevača, ekspertski krugovi smatraju da je kompanija propustila da zadovolji potrebu za
povećanom potražnjom na evropskom kontinentu. A samim tim namerno izbegla da uveća profit, što bi
trebalo da bude primarni cilj kompanije na berzi. Evropski zakonodavci već izražavaju bojazan da
Gasprom zapravo manipuliše tržištem. Više desetina evropskih poslanika zahteva formalnu istragu na
ove okolnosti. Trenutne cene prirodnog gasa su preko 800$ po kubnom metru, dok su na početku
godine na vrhu u iznosile više 300$ po kubnom metru. Sumnja se da je razlog 3 za ovakav poremecaj sa
cenama u sledećem :
1. Gasprom je odbio da rezerviše transportne kapacitet kroz postojeće gasovode Yamal- Evropa i Ukrajinu
2. Zatvaranje Gaspromovih proizvodnih kapaciteta na Yamalovim uzvodnim gasnim poljima što je
objašnjeno požarom na Novom Urengoju kao i remontima, međutim nije jasno da li su ova
zavratanja opravdana akcidentima ili je namerna manipulacija tržištem po sredi
3. Odbijanje Gasproma da garantuje evrpskim potrošačima dodatne količine snabdevanja tokom
leta 2021. Zarad punjenja podzemnih skladišta u cilju pripreme zimske sezone. Uprkos
dostupnim informacijama da Gasprom ima dovoljnu proizvodnju gasa i kapacitete da omogući
dodatno snabdevanje
Svi navedeni faktori bacaju sumnju da je sadašnja kriza direktan rezultat namerne manipulacije na
tržištu što je prouzrokovalo skok cena. Postupci Gasproma mogu se tumačiti i kao vid pritiska na
Evropsku Uniju i Nemačku.
Teza da snabdevanje energentima može poslužiti za kreiranje podela unutar evropskog bloka je
jedan od ciljeva ove gasne politike. U praksi takav nastup u projekciji nastoji da naruši jedinstveno
postupanje svih država članica prema implementaciji sankcija pod kojima se nalazi Ruska Federacija.
Ovakav nastup uveliko primenjuju Kinezi preko inicjative „Pojas i Put“. Što se manifestuje u regionu
jugo-istočne Evrope. Mogućnost da cenu gasa i snabdevanje Rusija koristi kao polugu pritiska na
područjima gde ne postoji alternativa takođe je izgledna. Ovakvim mehanizmom Rusija može
indirektno uticati na dolazak stranih direktnih investicija kroz svoj monopolski položaj u pogledu
snabdevanja gasom.
Situacija na Zapadnom Balkanu
Države Zapadnog Balkana se nalaze u relatvinoj ili apsolutnoj zavisnosti od ruskog gasa. Nedosledna
implementacija pravila trećeg energetskog paketa dovela je države Zapadnog Balkana u apsolutnu
zavisnost od Rusije. U slučaju Srbije na novu magistralnu infrastrukturu koja je povezana sa Turskim
tokom se ne primenjuje pravilo trećeg energetskog paketa. U praksi to znači nepovoljan uticaj na
konkurentnost, a samim tim na diverzifikaciju snabdevanja, odnosno na krajnju cenu koju plaćaju
potrošači.
Uticaj „Turskog toka“ na energetsku bezbednost Balkana
„Turski tok“ projektovan je kao direktan ruski gasovod koji snabdeva Srbiju, Bugarsku, Grčku,
Severnu Makedoniju. Ovaj gasovod tranzitira ka Rumuniji, Mađarskoj i Austriji. Uz ambicije da
realizuje potencijal nekadašnjeg projekta „Južni tok“, i postane dominantan pravac snabdevanja. Što
predstavlja rasterećenje ukrajinske rute uz održavanje dostupnosti tradicionalnim potrošačima.
„Turski tok“ je u Bugarskoj i Mađarskoj usaglašen sa EU regulativom što podrazumeva da su lokalni
operateri odgovorni za svoje sektore, i otvoreni su za sve zainteresovane koji bi isporučivali svoj gas.
Tako je u Bugarskoj Gazprom rezervisao 90% kapaciteta koji su ponuđeni operaterima. A ostali
kapaciteti biće ponuđeni na aukcijama. Bugarska je svoju zavisnost od ruskog gasa sa 100% spustila
na 76%, kao alternativa pojavilo se snabdevanje tečnim naftnim gasom. Koji dolazi iz pravca
Azerbejdžana.
„Turski tok“ načelno podiže energetsku bezbednost Srbije, i donosi oko 50 miliona evra godišnjih
prihoda od tranzitnih taksi. Uporedo sa tim Srbija smanjuje troškove transporta gasa oko 30 eura za
1000 metara kubnih. Pored materijalnih beneftia, sa druge strane ovakvim razvojem događaja
dodatno se povećao i ovako monopolistički položaj Rusije na domaći gasni sektor. Ovim se nastavlja
kontinuitet nastao usled nepovoljnog ugovora iz 2008. godine kojim je srpska Naftna industrija
prodata Rusima za 400 miliona evra, što su mnogi eksperti ocenili kao drastično nepovoljan i štetan
ugovor po srpsku stranu. Tadašnja spoljnopolitička arhitektura je platila rusku podršku po pitanju
Kosova. Što možemo oceniti kao partnerstvo bez suštine i konkretnih benefita za srpsku stranu u
međunarodnoj areni ali i sa stanovišta tržišne isplativosti. Složenost današnjih geopolitičkih i
međunarodnih odnosa u potpunosti spori tadašnju argumentaciju za takav potez koji je dugoročno
Srbiju i srpsku privredu stavio u podređeni položaj. Štetnost ruskog monopolskog položaja ispoljio se
i prilikom implementacije magistralnog gasovoda u Srbiji kroz projekat „Turski tok“. U slučaju
zajedničkog rusko-srpskog preduzeća koje upravlja „Turskim tokom“ kroz Srbiju izuzeta je primena
pravila trećeg energetskog paketa. Treći energetski paket podrazumeva razdvajanje upravljanja
transportom od proizvodnje, kao i pristup gasovodu trećih strana koje bi tim putem mogli da
ponude potrošačima svoje kapacitete. Za sada je 88% kapaciteta kroz Srbiju izuzeto od pravila trećeg
energetskog paketa na period od 20 godina.
Strateški gledano potrebno je u cilju daljeg razvoja uspostaviti nekoliko alternativnih linija
snabdevanja što može uticati na povoljnije cene prema krajnjim korisnicima. Dok bi sa druge strane
dugoročno srpski ekonomski razvoj bio obezbeđen od potencijalnih manipulacija cenom gasa kao
oblikom pritiska na suverene odluke Srbije. Iz tog razloga u okviru evropske podrške energetskoj
diverzifikaciji Srbije planirano je finansiranje interkonektora Niš-Dimitrovgrad sa Bugarskom.
Planirani kapacitet iznosi 1.8 milijardi kubnih metara čime bi se ograničila ruska energetska ucena na
Balkanu. Putem ove interkonekcije otvorio bi se put i za TNG iz Azerbejdžana i Grčke.
Gasovod EeastMed Tamar je od strane EU i SAD proglašen za bezbednosno pitanje i kao takvo se
tretira kada se sagledavaju sporovi Grčke i Turske povodom nalazišta. Kapacitet EasMed-a iznosi 20
milijardi kubnih metara.
Energetski bilans Srbije ukazuje da se godišnja potrošnja gasa popela na 3 milijarde kubnih metra, sa
tendencijom godišnjeg rasta usled reindustrijalizacije države. Sa tim u vezi količinski gledano srpske
potrebe korespondiraju sa alternativnim kapacitetima. Složenost energetske bezbednosti ogleda se
u dijalektici sigurnosti i eknomičnosti. Otvaranje tržišta iz više alternativnih pravaca sigurno neće
uticati na porast, već smanjenje cene. Reakcija Ruske strane se mora brižljivije sagledavati kada je u
pitanje interes Kremlja da Srbiju zadrži u svojoj sferi uticaja.
Evropska Unija za diverzifikaciju kroz izgradnju interkonekcije Novi Iskar-Dimitrovgrad-Niš opredelila
je 85 miliona evra od čega finansira 60%. Alternativni pravci u odnosu na ruski monopol mogu doći
sa termnala na Krk(Hrvatska) i interkonekcija sa Bugarskom. Punjenja ovih gasovoda dolazili bi
putem TNG-a kao i istočno Mediteranskog gasovoda-nalazište Tamar. Jedna od obaveza, koja dolazi
uz američku podršku ogleda se u odrednici Vašingontskog sporazuma između Beograda i Prištine čiji
je sastavni deo i energetska diverzifikacija.
U prognozi gasna diverzifikacija neće istisnuti Rusiju sa dominatnog položaja snabdevača u jugo-
istočnoj Evropi i Zapadnom Balkanu, ali će svakako uticati na ograničavanje ruskog monopolističkog
položaja i u budućim godinama će smanjiti zavisnost.
Kroz inicijativu „Tri mora“ zavisnost od snabdevanja iz Rusije je prepoznata kao ranjivost, a ne
bezbednost. Kroz ovu inicijativu se već implementiraju projekti sa ciljem da podigunu uzajamnu
povezanost između država saveznica. Ključ koncepta je izgradnja međudržavnih gasnih koridora sa
mogućnošću efikasnog dvosmernog protoka gasa zavisno od potreba. Ova inicijativa kroz projekat
BRUA ( Bugarska-Rumunija-Mađarska-Austrija) zaobilazi Srbiju, koja nije članica inicijative „Tri
mora“. Kapacitet BRUA gasovoda bi trebao da bude 1.75 milijardi kubnih metara. Ovakav gasovod
čije punjenje potiče iz Rumunije, nije toliko atraktivan količinski, koliko logistički u pogledu resursa za
unutrašnju kupovinu i preraspodelu u kriznom periodu.
Zaključak
Bezbednost države i društva je uvek trošak, ali trošak koji je investicija u opstanak. U tom pogledu
treba posmatrati i alternativne izvore snabdevanja u odnosu na gas iz Rusije. Ukoliko ste energetski
uslovljeni ne možete biti suvereni u svojim odlukama. Tržišna utakmica je jedini ishod uticaja na
krajnju cenu proizvoda.
Autor: Darko Obradović