Izrael pokreće sveobuhvatnu akciju uništenja Hamasa. Spremno je više od 300.000 boraca da se jednom zauvek obračuna sa onima koji su ubijali bebe u kolevkama, kidnapovali nemoćne devojke i starice, zatvarali decu u kaveze. Teroru dolazi kraj.
Kako i zašto je došlo do ove situacije, da je mir trenutno nemoguća opcija ostaje da se analizira u narednim nedeljama i mesecima od strane Izraela. Ali tek nakon što se izraelske snage budu obračunale sa teroristima. Ne sa Palestinskim narodom, već sa teroristima Hamasa koji upravo taj narod drže kao taoce. Neko će reći, ali Hamas ima podršku velike većine Palestinaca. Zvanično da, ukoliko se pogledaju rezultati poslednjih izbora u pojasu Gaze kada je Hamas preuzeo vlast. Ali, možete li zamisliti kakvi su bili izborni uslovi. Da li su svi glasali jer toliko vole Hamas ili su morali, jer su bili u opravdanom strahu.
Uostalom , pogledajmo činjenice. Kada su Izraelske snage napustile pojas Gaze 2005, iza sebe su ostavili veliki broj plantaža, poljoprivrednih zadruga, imanja i ostalih privrednih subjekata kako bi narod Palestine imao način da zarađuje i proizvodi potrebne proizvode. Hamas je prvo to uništio. Razlog je po njima bio da ne žele ništa od Izraela, čime su odmah pokazali kakva je njihova politika. Bio je to samo jedan od mnogo pokazatelja šta svet čeka u budućim godinama. Drugi razlog, mnogo važniji je taj da je Hamas odmah imao cilj, da Palestinski narod pretvori u svoje ekonomske taoce, da budu zavisni od novca koji im on obezbeđuje od svojih sponzora. Ta strategija dugoročno kod Palestinaca razvija osećaj da je Hamas taj koji brine o njima, uništene plantaže i poljoprivredne zadruge su se brzo zaboravile. Nakon toga Hamas je odmah nastavio sa napadima na Izrael, pokazavši da ga uopšte ne interesuje pojas Gaze i boljitak Palestinaca. U prvim mesecima nakon povlačenja izraelskih snaga više desetina puta Hamas je izvodio napade upravo na prelaze između Gaze i Izraela kojima se prebacivala hrana i druge potrepštine za narod u Gazi. Time su opet pokazali da ne žele da Palestinci žive u iole normalnim uslovima, već ponavljam da budu taoci Hamasa, da im teroristi određuju koliko će imati kojih namirnica. Ubijali su svakog Palestinca koji bi se usudio da organizuje nabavku robe. Na kraju su od 6 takvih prelaza uništili čak 4.
Upravo proučavajući ovu taktiku Hamasa,smatram da je obustava isporuke hrane, vode i struje civilima, a koju je donelo rukovodstvo Izraela loša. Jer je Hamas sam to sprečavao pa predstavljao Palestincima da je to u svrhu borbe protiv ,,okupatora“ i učvrstio svoju podršku. Što će se desiti upravo sada kad je Izrael javno objavio da će to uraditi. Samo će još više ojačati podršku Hamasa kod onih koji su već radikalizovani a kod običnog naroda stvoriti gnev. Nakon povlačenja Izraelskih snaga 2006, medijsku kampanju teroristi su uradili besprekorno, kombinujući je sa nasiljem i pobedili su do tada umereni Fatah 2006 na izborima. Vrlo brzo nakon toga, tokom 2007 Hamas se i oružano obračunao sa pripadnicima Fataha u Gazi i postao gospodar ovog područja. Već tada se videlo u kom pravcu ide situacija. I tu je po meni bila prva ozbiljna greška Izraela i međunarodne zajednice. Nisu smeli da stvari prepuste same sebi. Morali su da pomognu Fatah kao manje ekstremnu organizaciju. Nisu smeli da dozvole da Hamas zagospodari nad 2,3 miliona ljudi. Naravno i sam Fatah kao organizacija je napravio niz grešaka, bilo je vrlo turbulentno u slučaju predloga EU, SAD, RF i Izraela oko mirovnog plana i jednostavno ekstremisti su to iskoristili i zaokružili svoju vlast nad pojasom Gaze 2007.
Postoje brojni izveštaji da je Hamas već tada, 2007 počeo sa pripremama za ozbiljan sukob sa Izraelom. Te godine počinje se sa izgradnjom tunela koje danas možemo videti na snimcima. U pitanju su desetine kilometara tunela od armiranog betona, podzemna skladišta, mini fabrike oružja. Novac koji je Palestinski narod dobijao od donatora za bolje uslove života, teroristi su koristili za militarizaciju Gaze i opremanje. Veliki broj materijala koje su razne države donirale za obnovu i izgradnju Gaze umesto za bolnice i škole, dečija igrališta iskorišćen je za tunele i bunkere. I ovo je najgori primer čemu služi zamrznuti konflikt. To je samo pauza da suprotstavljene snage zauzmu bolje položaje, da se naoružaju i spreme za napad i konačni obračun, što je Hamas i uradio do tančina.
Da zaključim Hamas ništa nikada nije uradio za narod u Gazi. Samo ih je odvukao u bedu i očaj svojom terorističkom politikom. I sada, dok narod u kolonama beži pred sukobom, političke vođe Hamasa se odmaraju u super luksuznom hotelu u Kataru odakle vode svoju politiku i daju izjave u kojima izražavaju zabrinutost za situaciju koju su oni izazvali zajedno sa vođama vojnog krila koji se kao pacovi kriju duboko u tunelima dok im narod gine kao žrtva njihove pogrešne, terorističke politike. Naravno, nikoga od civila nisu primili u te iste tunele da se sakriju od bombi i sukoba, jer za njih Palestinski narod je samo oruđe u ostvarivanju svojih bolesnih ciljeva.
Dakle zaključak je da nema suživota Izraelaca i Palestinaca dok Hamas postoji, i to je jasno svima. Neće se desiti nikakvi pregovori Hamasa i Izraela. Izrael opravdano nikada neće sesti za pregovarački sto sa onima koji su počinili najstrašnije zločine još od Holokausta. Dakle, uporedo sa uništavanjem Hamasa, Izrael mora da radi na tome da pronađe među Palestincima iz Gaze grupu ljudi koji bi ih predstavljali u pregovorima nakon kraja vojne operacije, nekoga koga je Hamas proterao jer nije bio militantan, ko se zalagao za suživot.
Dakle mora se nadomestiti onaj propust koji se desio prilikom izbora kada je Hamas pobedio Fatah, i kasnije ga silom sklonio iz političkog života Gaze. Nakon toga se mora preći na definisanje statusa pojasa Gaze i tu je pitanje imaju li UN dovoljno snage i autoriteta da budu posrednik, ili da vode upravu Gaze jedan vremenski period dok se ne stvore uslovi za konačan politički dogovor.
Izrael će vojnički pobediti, u to nema sumnje. Sravniće Gazu sa zemljom i likvidirati većinu terorista. Uništiti postrojenja. Iseći kanale za dopremanje novca vođama. Proganjaće vođe Hamasa kao što su SAD proganjali vođe Al Kaide nakon 11. Septembra. Ali to je samo jedan deo pobede. Izrael mora da pobedi ideologiju Hamasa, a za to je potreban sistemski pristup i godine rada. Izrael će u tu svrhu morati da obnovi Gazu, da ponovo omogući Palestincima normalan život kada ih oslobodi terorista. I možda najvažnije, da stvori takvo društvo koje će u gazi da izrodi neku vrstu građanske političke opcije za Palestince koja neće propagirati rat protiv Jevreja kao jedinu i ključnu tačku programa već suživot. Da bi se to ostvarilo, i Izrael će biti prinuđen na ustupke, ukoliko misli da ovaj sukob jednom za sva vremena okonča. Za neke stvari će morati da se podigne prag tolerancije, radna mesta će morati biti dostupnija, kretanje pojednostavljeno. Ne postoje dva pobednika. Samo dva zadovoljna.
Autor: Ilija Životić