Sa pravom se može reći da je 2022. godina vratila globalnu politiku na osnove ideološke konfrontacije. Na desetine hiljada tekstova, analiza i intervjua bavilo se temama demokratije i autokratije i njihove globalne dominacije. Opravdano se postavlja pitanje otpornosti i apsolutne dominacije. Plašim se da epilog uskoro nećemo saznati. Ideološke postavke dominatno su oblikovale međunarodne odnose.
Borba za globalni prestiž i liderstvo nije počela 24.02.2022. već 2020. sa pandemijom korona virusa. Pojedini analitičari čak govore da je konfrontacija krenula još 2008. napadom Rusije na Gruziju i 2014. na Ukrajinu. Ovo što vidimo danas je zapravo pat pozicija u kojoj niko ne može kratkoročno da iznosi prognoze. Niko ne zna finalnu arhitekturu pregovora u Ukrajinsko-Ruskom ratu.
U svetu se odigrava bar 14 konflikata (građanski ratovi i ratovi) i kriza. Islamstičke militantne i terorističke grupe učestvuju u sukobima u Siriji, Libiji, Maliju, Burkini Faso, Nigeru, Nigeriji, Demokratskoj Republici Kongo, Somaliji. Zatim građanski rat u Etiopiji koji je u izbeglištvo primorao 5.1 miliona ljudi. Građanski rat u Jemenu, Mjanmaru i Afganistanu te kriza i neredi u Iranu. Posebno je interesantna eskalacija sukoba između Jermenije i Azerbejdžana u pogledu statusa Nagorno-Karabaha koja ima značajnu regionalnu notu. I ako su žrtve ogromne, ovi dugotrajni konflikti nemaju istovetan globalni negativni uticaj. Značaj konflikata i kriza možemo kvalifikovati po učesnicima i posledicama po globalnu ekonomiju.
Rusija-Ukrajina
Ruska agresija na Ukrajinu je značajna iz razloga učešća nuklearne sile (Rusije), prostora sukoba (Evropa), uticaja sukoba (ceo Svet), karaktera sukoba (osvajački rat), broja žrtava, vidiljivosti žrtava odnosno medijske pokrivenosti, i na kraju ekonomskog uticaja. Ovaj konflikt je karakterističan po ekonomskoj međuzavisnosti odnosno energetskoj zavisnosti od Rusije. Pored materijalnih i humanitarnih posledica ovaj konflikt je doveo do trajne energetske tranzicije u Evropi čije efekte ćemo izmeriti tek naredne zime. Drugo ovaj konflikt je obnovio hladnoratovsku ideološku retoriku. Sa bitnom razlikom. Danas Rusija uz sebe nema vojno-politički istočni blok dok je NATO učvrstio smisao svog postojanja i dobio još dve nove članice. U svakom slučaju ovaj konflikt je u područjima ukrštanja vekotra sila nametnuo pitanje geostrateške orijentacije koja će obeležiti i 2023. godinu i prouzrokovao globalnu krizu hrane i energenata.
U pogledu tumačenja samog uzroka ovog sukoba najjednostavnije je konstatovati postojanje ofanzivnog realizma na tački geopolitičkog dodira. Sa jedne strane Rusija ne želi da se pomiri sa svojim statusom i pokušava na sve načine da zaustavi institucionalno širenje EU i NATO, dok druga strana ne želi da Rusiji prizna pravo „veta“ na širenje organizacija čiji Rusija nije član.
Indopacifički region
Pored ove neuralgične tačke na evropskom kontinentu imali smo i veoma zaoštrenu situaciju na indo-pacifiku odnosno Tajvanu. Na sreću čarke u tajvanskom moreuzu nisu rezultovale kinetičkim sukobom NR Kine i SAD. A vrlo verovatno da bi ovaj sukob sa lakoćom uvukao i Japan, Australiju, Filipine a verovatno i Indiju. Ako govorimo o indo-pacifiku treba imati na umu da je to region koji obuhvata 60% svetske populacije, a sam azijski pacifik čini 35% svetskog BDP-a. Dok američka inicijativa za ekonomski okvir blagostanja (IPEF) okuplja Australiju, Japan, Južnu Koreju, Maleziju, Novi Zeland, Filipine, Singapur, Tajland i Vijetnam koji bez NR Kine čine 40% svetskog BDP-a. Dakle više je nego jasno da bi u slučaju napada NR Kine na Tajvan došlo do dugoročnog poremećaja svetske ekonomije. U prvom redu bila bi ugrožena globalna ekonomska povezanost što bi direktno ugrozilo otpornost mnogih država u smislu kritičnih lanaca snabdevanja. Teorija igara i odlučivanja ima svoju ulogu u ovoj konfrontaciji. Mnogo je analiza na temu sposbnosti Kine da izvrši uspešnu invaziju na Tajvan i sposobnosti Amerike da deluje odvraćajuće da do invazije uopšte i ne dođe.
Američki pristup indo-pacifiku zasnovan je na više od 50 godina posvećenog rada na uspostavljanju čvrstih savezništava. Ako se pogledaju plovni pravci Tihi okena, Indijski Okean i Južno Kinesko More uviđa se da Kina ne bi mogla da izdrži nametnutu blokadu za svoju trgovačku flotu u slučaju sukoba. Okinava je nepotopljiv nosač aviona u istočnom Kineskom moru na 822km od Šangaja odnosno idealna tačka blokade. Zatim do drugog putnog pravca kroz Malaka moreuz vodi put uz Filipine, Tajland, Singapur i Maleziju do Bengalskog zaliva. Za sada deluje poprilično nerealno sa stanovišta sposobnosti Kineske narodne armije da se osigura deblokada i zaštita ovih plovnih pravaca. Sa tim u vezi možemo se nadati da će se Kina voditi svojim ekonomskim, a ne ideološkim interesima u porcesu odlučivanja o potencijalnoj invaziji na Tajvan u narednom periodu.
Pandemija i posledice „nulte kovid politike“ uzdrmale su status Kine, koji je trajao četri decenije, kao globalne fabrike. Najprestižniji proizvođači mobilnih telefona usled unutrašnje krize se sele u Indiju u provinciju Tamil Nadu. I drugi svetski brendovi takođe odlaze u okolne azijske države. Ovakav trend može samo produbiti unutrašnje probleme po pitanju zaposlenosti ogromne populacije. Krize na tržištu nekretnina kao i usporen ekonomski rast dovešće do jačanja ideološkog obrasca u procesu donošenja odluka od strane Politbiroa. 2023. će biti teška godina za kinesku diplomatiju. Inicijativa pojas i put je faktički zaustavljena u Evropi. Iz Evropske komisije su sve jači glasovi o negativnim efektima po evropske države kao i tržišnu utakmicu, kolizija sa standardima je na svim poljima. Ekspertske zajednice dovode u pitanje isplativost sekundarnih efekata naročito u zemljama koje su u razvoju. Sama inicijativa je bila okosnica kineske javne diplomatije zadnjih 10 godina. Pandemija je nepovoljno uticala na globalno liderstvo Kine i upalila alarme na Zapadu. Utakmica će u svakom slučaju biti veoma duga, zbog ekonomske međuzavisnosti izrazito složena. Vidimo da su čipovi okosnica borbe. A Tajvan je svetski broj jedan u proizvodnji milimetarskih delova bez kojih se danas ne može.
Konfrontacija Kine i Amerike po svojoj prirodi stvari nije ograničen izolovan indo-pacifički slučaj već globalni izazov. Postoji i jedna zanimljivost kada se sve ovo proučava a to je Indija. Istovremeno Indija je članica američkog kvadrilateralnog bezbednosnog dijaloga, usaglašava se po svim pitanjima sa Amerikom u pogledu Kine, dok istovremeno održava odnose sa Rusijom suprotno željama Amerike.
2023. godina će biti godina složenih političkih, ekonomskih i bezbednosnih izazova čije će posledice uticati i na učesnike i na posmatrače. Jasno je da neće doći do bitne globalne podele. Isuviše je različitih interesa u igri. Postojeći Zapadni blok će dodatno jačati kohezivnost a alternative će nastupati sa multicentričnih pozicija. Kina koja zavisi od zapadnih tržišta više je potrebnija Rusiji, nego što je Rusija potrebna Kini. Neće rizikovati. Azija će biti vrlo uzbudljiv region u predstojećoj borbi za uticaj između Rusije i Kine u Centralnoj Aziji za bivše republike Sovjetskog Saveza. Kazakstan će pristupiti izgradnji pozicije prihvatljive i Evropi i Kini.
Autor: Darko Obradović